Onkolozi upozoravaju na hranu koju ne treba često jesti: Ove namirnice mogu povećati zdravstvene rizike

Sve je više pažnje usmjereno na vezu između prehrambenih navika i dugoročnog zdravlja. Ono što svakodnevno stavljamo na tanjir ne utiče samo na tjelesnu težinu, energiju i probavu, već može imati važnu ulogu i u riziku od razvoja pojedinih hroničnih bolesti. Zbog toga stručnjaci posebno upozoravaju na pretjeranu konzumaciju industrijski prerađene hrane, koja je danas prisutna u gotovo svakom domaćinstvu.

Tekst objavljen na portalu IlidzaGrad posebno izdvaja prerađeno meso, slatke industrijske proizvode i namirnice bogate šećerom, solju, nezdravim mastima i različitim dodacima. Međutim, važno je naglasiti da nijedna pojedinačna namirnica sama po sebi ne znači da će osoba dobiti rak. Rizik zavisi od brojnih faktora, uključujući ukupnu prehranu, tjelesnu težinu, fizičku aktivnost, genetiku i druge životne navike.

Prerađeno meso posebno privlači pažnju

Među namirnicama koje se najčešće spominju u kontekstu dugoročnih zdravstvenih rizika nalazi se prerađeno meso. U ovu grupu spadaju proizvodi poput slanine, kobasica, salama i sličnih mesnih prerađevina.

Ovakvi proizvodi često sadrže velike količine soli i zasićenih masti, a pojedini se proizvode uz korištenje nitrita i nitrata. Upravo zbog toga njihova učestala konzumacija nije nešto što bi trebalo biti temelj svakodnevne prehrane.

To, naravno, ne znači da čovjek mora zauvijek izbaciti svaki takav proizvod iz jelovnika. Mnogo važniji je ukupan obrazac prehrane i učestalost konzumiranja.

Ako se kobasice, salame ili slanina nalaze na stolu gotovo svakog jutra, bilo bi korisno razmisliti o zamjeni dijela tih proizvoda kvalitetnijim izvorima proteina.

Jaja, riba, piletina, mahunarke i drugi nutritivno vrijedni izvori proteina mogu biti bolji izbor za svakodnevnu prehranu.

Problem nije samo u mesu

Industrijski prerađena hrana ne podrazumijeva samo mesne proizvode. Na listi namirnica koje bi trebalo ograničiti nalaze se i brojni proizvodi koji izgledaju kao praktičan i brz doručak.

Slatke žitarice, industrijski vafli, gotove smjese za palačinke i različiti pekarski proizvodi mogu sadržavati velike količine šećera i rafiniranih ugljikohidrata, dok istovremeno imaju relativno malo vlakana i drugih korisnih nutrijenata.

Problem s takvom hranom jeste i to što može kratkotrajno zasititi, ali se osjećaj gladi relativno brzo vraća. Osoba tada ponovo poseže za hranom, što dugoročno može doprinijeti prekomjernom unosu kalorija.

Zbog toga stručnjaci sve više preporučuju da doručak i ostali obroci budu zasnovani na raznovrsnim i nutritivno bogatim namirnicama, umjesto na visoko prerađenim proizvodima.

Šta bi trebalo biti češće na tanjiru?

Promjena prehrane ne mora značiti komplikovane dijete, odricanje od svega što volimo ili stroga pravila koja je teško održavati.

Naprotiv, često je dovoljno napraviti nekoliko jednostavnih promjena.

Na jelovniku bi trebalo biti više povrća, voća, integralnih žitarica, mahunarki, ribe i kvalitetnih izvora proteina. Vlakna, vitamini, minerali i druge korisne materije iz raznovrsne hrane važni su za normalno funkcionisanje organizma.

Umjesto slatkog industrijskog doručka, primjerice, moguće je izabrati zobene pahuljice uz voće i jogurt. Umjesto svakodnevne salame ili kobasice, može se pripremiti jaje, riba ili drugi izvor kvalitetnih proteina.

Takve promjene ne moraju biti nagle. Postepeno smanjivanje industrijski prerađene hrane često je realniji pristup nego pokušaj da se preko noći potpuno promijene sve prehrambene navike.

Posebno je važna prehrana tokom liječenja

Hrana ima dodatnu važnost kod osoba koje se već suočavaju s ozbiljnom bolešću. Tokom liječenja raka organizam može imati povećane potrebe za energijom i određenim nutrijentima, dok nuspojave terapije kod nekih pacijenata mogu otežati normalno uzimanje hrane.

Mučnina, gubitak apetita, promjene ukusa, problemi s gutanjem i drugi simptomi mogu dovesti do toga da osoba ne unosi dovoljno hrane.

Pothranjenost kod onkoloških pacijenata može biti ozbiljan problem, jer nedovoljan unos energije i nutrijenata može oslabiti organizam i otežati podnošenje liječenja. Zbog toga prehrana tokom terapije ne bi trebala biti zasnovana na nasumičnim savjetima s interneta, već prema potrebi uz pomoć ljekara ili nutricioniste koji poznaje zdravstveno stanje pacijenta.

Ne postoji namirnica koja može „izliječiti“ rak

Jedan od najvažnijih zaključaka jeste da prehranu ne treba predstavljati kao čudesni lijek.

Ne postoji jedna namirnica, čaj ili posebna dijeta koja može izliječiti rak. Pravilna prehrana može pomoći organizmu da dobije potrebnu energiju i nutrijente, ali ne može zamijeniti medicinsko liječenje.

Isto tako, nije potrebno stvarati strah od svake namirnice koja se povremeno nađe na tanjiru. Ako neko jednom pojede kobasicu, kolač ili industrijski proizvod, to samo po sebi neće izazvati bolest.

Mnogo je važnije kakav je obrazac prehrane tokom mjeseci i godina.

Umjerenost je važnija od zabrana

Potpuna zabrana svih manje zdravih namirnica često nije ni potrebna ni praktična. Mnogo korisnije je da većinu vremena biramo kvalitetnu, raznovrsnu i što manje prerađenu hranu, dok se proizvodi slabije nutritivne vrijednosti konzumiraju rjeđe.

Takav pristup omogućava da prehrana bude održiva i da se osoba ne osjeća kao da je stalno na dijeti.

Uz kvalitetniju prehranu, važni su i drugi faktori: redovno kretanje, održavanje zdrave tjelesne težine, dovoljno sna, izbjegavanje pušenja i odgovoran odnos prema alkoholu.

Zdravlje se ne gradi jednim obrokom, nego desetinama hiljada malih odluka koje donosimo tokom života.

Zato poruka stručnjaka nije da se treba plašiti hrane, već da treba naučiti razlikovati namirnice koje bi trebalo jesti često od onih koje je bolje ostaviti za povremenu konzumaciju.

Na kraju, možda je najjednostavnije pravilo upravo ono najkorisnije: što je prehrana raznovrsnija, bogatija cjelovitim namirnicama i siromašnija industrijski prerađenim proizvodima, to je bolja osnova za dugoročno očuvanje zdravlja.

A kada je riječ o raku, prehrana može biti važan dio prevencije i podrške organizmu, ali nikada ne treba zanemariti medicinske preglede, savjete ljekara i dokazano liječenje.