Tri rečenice koje mnogo govore o načinu razmišljanja: zašto ih emocionalno zrele žene izbjegavaju

Način na koji se obraćamo drugima često otkriva mnogo više nego što smo spremni priznati. Izbor riječi, reakcije na tuđi uspjeh i potreba za stalnim dokazivanjem mogu pokazati koliko je osoba sigurna u sebe, ali i da li vlastitu vrijednost pokušava graditi poredeći se s drugima.

Upravo na tu temu ukazuje tekst objavljen na portalu Mega Vijesti, koji izdvaja tri karakteristične rečenice koje se često povezuju s nesigurnošću, ljubomorom i potrebom za potvrdom. Važno je, međutim, naglasiti da jedna izgovorena rečenica ne može odrediti nečiji karakter. Svatko može reagovati impulsivno kada je ljut, povrijeđen ili razočaran. Problem nastaje kada određeni obrazac komunikacije postane svakodnevan.

„Sigurno nije uspjela pošteno“

Prva rečenica odnosi se na situacije u kojima osoba bez dovoljno informacija pokušava umanjiti tuđi uspjeh. Umjesto da nekome prizna trud, znanje ili zalaganje, ona odmah traži razlog zbog kojeg druga osoba navodno nije zaslužila ono što je ostvarila.

Pretpostavke poput toga da je neko uspio zahvaljujući vezama, sreći ili nepoštenim metodama mogu više govoriti o onome ko ih izgovara nego o osobi koja je predmet kritike.

Naravno, postoje slučajevi kada se određeni uspjeh zaista može dovesti u pitanje, ali emocionalno zrela osoba neće donositi zaključke bez činjenica. Ona razumije da iza mnogih rezultata stoje godine rada, odricanja i učenja, čak i kada cijela priča nije vidljiva javnosti.

Stalna potreba da se kod drugih pronađe „skriveni razlog“ za uspjeh može biti povezana i s osjećajem vlastitog nezadovoljstva. Umjesto pitanja „šta mogu učiniti da i ja napredujem“, pažnja se prebacuje na traženje mana kod drugih.

„Bolje se slažem s muškarcima nego sa ženama“

Druga izjava na prvi pogled može djelovati potpuno bezazleno. Neko zaista može imati više muških prijatelja ili jednostavno osjećati da mu određena vrsta društva više odgovara.

Međutim, problem nastaje kada se vlastita posebnost pokušava naglasiti tako što se druge žene predstavljaju kao manje vrijedne, komplikovane ili nedostojne povjerenja.

Zrela osoba nema potrebu da se uzdiže tako što će omalovažavati čitavu grupu ljudi kojoj i sama pripada. Kvalitet odnosa ne zavisi od toga je li prijatelj muškarac ili žena, već od međusobnog poštovanja, iskrenosti i povjerenja.

Pravo samopouzdanje ne zahtijeva stvaranje podjela niti dokazivanje da smo „drugačiji od svih ostalih“.

Upravo zato ova rečenica dobija drugačije značenje kada se često ponavlja uz negativne komentare o drugim ženama. Tada može ukazivati na potrebu da osoba sebe predstavi kao izuzetak i na taj način dobije dodatnu potvrdu okoline.

„Znam kako se ponašati s muškarcima, zato me svi žele“

Treća rečenica direktno se povezuje s potrebom za tuđim odobravanjem. Privlačiti pažnju drugih ljudi samo po sebi nije ništa neobično. Međutim, problem nastaje kada se vlastita vrijednost počne mjeriti brojem pogleda, komplimenata, udvarača ili potvrda koje osoba dobija od drugih.

Samopouzdanje koje zavisi od toga koliko nas drugi žele može biti veoma nestabilno. Danas možemo dobijati mnogo pažnje, a već sutra je možda neće biti. Ako je upravo ta pažnja temelj našeg osjećaja vrijednosti, tada i naše raspoloženje lako počinje zavisiti od reakcija drugih ljudi.

Emocionalno stabilna osoba svoju vrijednost ne mora stalno dokazivati. Autentičnost, karakter, način komunikacije i odnos prema ljudima ostavljaju mnogo dublji utisak od pokušaja da se nekome po svaku cijenu dopadnemo.

Riječi su često ogledalo našeg odnosa prema sebi

Iako se tekst koristi prilično oštrim poređenjem u naslovu, važno je napraviti razliku između životnog porijekla i načina ponašanja. Inteligencija, emocionalna zrelost i mudrost nisu povezane s tim da li je neko odrastao na selu ili u gradu, niti ih određuje obrazovanje ili društveni status.

Ono što mnogo više govori o čovjeku jeste način na koji razgovara s drugima, kako reaguje kada neko drugi uspije i da li ima potrebu stalno dokazivati vlastitu superiornost.

Osoba koja ima zdravo samopouzdanje može pohvaliti tuđi uspjeh bez osjećaja ugroženosti. Može imati drugačije mišljenje bez vrijeđanja. Može priznati da nešto ne zna, a da zbog toga ne osjeća potrebu da se opravdava.

Najveća sigurnost u sebe često se ne pokazuje glasnim riječima, već sposobnošću da ne moramo uvijek biti najglasniji, najbolji ili najvažniji u prostoriji.

Zato tri spomenute rečenice ne treba posmatrati kao neku vrstu „testa inteligencije“ ili konačnu procjenu nečijeg karaktera. Svako ih može izgovoriti u određenom trenutku. Mnogo je važnije da li takav način razmišljanja postaje trajni obrazac ponašanja.

Na kraju, način na koji govorimo o drugim ljudima često postaje ogledalo našeg unutrašnjeg stava prema samima sebi. Umjesto stalnog poređenja, omalovažavanja i traženja tuđih slabosti, mnogo zdraviji put predstavlja rad na vlastitom samopouzdanju.

Prava sigurnost ne traži da drugi budu manji kako bismo mi izgledali veći. Ona se prepoznaje po mirnom nastupu, poštovanju drugih, spremnosti da se prizna tuđi uspjeh i sposobnosti da vlastitu vrijednost ne vezujemo za tuđe mišljenje.