Nedostatak bliskosti u vezi ne mora značiti da sa zdravljem nešto nije u redu. Ipak, kod nekih žena duži period bez nježnosti, dodira i emocionalne povezanosti može uticati na raspoloženje, san i opći osjećaj zadovoljstva.
Kada izostane bliskost, tijelo i emocije mogu reagovati
O ovoj temi često se govori kroz jednostavno pitanje koliko često partneri provode vrijeme u intimnom odnosu. Međutim, stručna objašnjenja pokazuju da je stvar mnogo složenija i da se ne može svesti na određeni broj ili učestalost.
Svaka osoba ima drugačije potrebe, navike i očekivanja. Ono što nekome predstavlja sasvim uobičajen period bez fizičke bliskosti, drugoj osobi može stvarati osjećaj udaljenosti, nezadovoljstva ili emocionalne praznine.
Najvažnije je razumjeti da ne postoji univerzalno pravilo koje određuje koliko je bliskosti nekome potrebno.
Na doživljaj bliskosti utiču brojni faktori. Među njima su raspoloženje, stres, kvalitet partnerskog odnosa, životne okolnosti, hormonske promjene, osjećaj sigurnosti i način na koji osoba doživljava samu sebe.
Zbog toga izostanak intimnosti sam po sebi nije medicinski poremećaj. Neko može duže vrijeme živjeti bez takve vrste kontakta i pritom se osjećati potpuno dobro, dok će druga osoba primijetiti određene emocionalne promjene jer joj je fizička nježnost važan dio odnosa.
Upravo se zbog toga savremeni pogled na seksualno zdravlje sve više udaljava od jednostavnog mjerenja učestalosti. Mnogo je važnije utvrditi da li osoba osjeća zadovoljstvo svojim životom, da li postoji otvorena komunikacija s partnerom i da li su njene potrebe poštovane.
Hormoni, raspoloženje i osjećaj povezanosti
Tokom bliskosti u organizmu dolazi do različitih fizioloških reakcija. Određene supstance koje tijelo prirodno proizvodi povezane su sa osjećajem ugode, opuštenosti, povezanosti i zadovoljstva.
Jedna od njih je oksitocin, koji se često dovodi u vezu s osjećajem povjerenja i emocionalne blizine. Dopamin je povezan sa sistemom nagrade i motivacije, dok endorfini mogu doprinijeti osjećaju opuštenosti i boljeg raspoloženja.
To ipak ne znači da će svaka osoba nakon bliskosti imati isti osjećaj ili da će odsustvo takvog kontakta automatski izazvati zdravstvene tegobe.
Reakcije organizma razlikuju se od osobe do osobe, pa se pojedinačne promjene ne mogu pripisati samo jednom uzroku.
Ako neko duže vrijeme nema fizičku bliskost, promjene se zato ne moraju pojaviti direktno niti moraju biti očigledne. Ponekad se odražavaju kroz način na koji osoba doživljava partnerski odnos, vlastito raspoloženje ili svakodnevni nivo zadovoljstva.
Kod nekih se može pojaviti osjećaj usamljenosti. Kod drugih se može javiti veća emocionalna napetost, naročito ako su očekivali više nježnosti i blizine u vezi.
Važno je, međutim, razlikovati situaciju u kojoj osoba svjesno bira period bez intimnosti od one u kojoj joj bliskost nedostaje, ali o tome ne može razgovarati s partnerom.
U prvom slučaju najčešće nema razloga govoriti o problemu. U drugom, uzrok nezadovoljstva može biti mnogo širi i može uključivati osjećaj zanemarenosti, nerazumijevanja ili emocionalnog udaljavanja.
San može biti jedan od pokazatelja
Kvalitet sna također se često spominje u razgovorima o bliskosti. Nakon fizičke nježnosti i opuštanja neke osobe lakše zaspe, što može biti povezano s promjenama u organizmu koje nastaju nakon takvog iskustva.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da san zavisi od velikog broja faktora.
Stres, svakodnevne obaveze, način ishrane, fizička aktivnost, zdravstveno stanje, korištenje elektronskih uređaja i emocionalna opterećenja mogu imati snažan uticaj na odmor.
Zbog toga nije ispravno svaki problem sa spavanjem povezivati s nedostatkom intimnosti.
Ako osoba primijeti dugotrajne promjene u snu, raspoloženju ili energiji, važno je posmatrati cijelu životnu situaciju, a ne samo jedan njen segment.
Slično važi i za promjene raspoloženja. Neke žene mogu postati osjetljivije, povučenije ili razdražljivije kada dugo osjećaju da u vezi nedostaje nježnosti. Druge mogu svoje nezadovoljstvo potisnuti i nastaviti svakodnevno funkcionisati bez vidljivih promjena.
Zbog toga se emocionalne posljedice ne mogu uvijek prepoznati na prvi pogled.
Želja nije ista kod svih ljudi
Još jedna važna stvar jeste da se potreba za bliskošću razlikuje među pojedincima. Kod nekih osoba period bez fizičkog kontakta neće značajno promijeniti želju za njim. Kod drugih se potreba može s vremenom povećati, posebno ako im nedostaje osjećaj blizine sa partnerom.
Na želju mogu uticati hormoni, psihičko stanje, stres, kvalitet odnosa, umor i brojni drugi faktori.
Zato nije korisno govoriti da bi svaka žena ili svaki par trebalo da ima određeni ritam bliskosti.
Ne postoji univerzalna mjera koja određuje šta je „normalno“ za sve parove.
Mnogo korisnije pitanje jeste da li se oba partnera osjećaju zadovoljno i sigurno u svom odnosu.
Ako je određeni period bez bliskosti posljedica umora, bolesti, putovanja, porodičnih obaveza ili drugih okolnosti, partneri to mogu doživjeti kao prolaznu fazu.
Problem se može pojaviti kada takvo stanje traje dugo, a jedna osoba zbog toga pati i nema prostora da o svojim osjećajima razgovara.
Komunikacija ponekad važnija od svega
Partnerska komunikacija ima posebno mjesto u cijeloj priči. Kada ljudi mogu otvoreno govoriti o tome šta im nedostaje, lakše je pronaći rješenje i spriječiti da se mala neslaganja pretvore u ozbiljniju udaljenost.
Jedna osoba može misliti da partneru više nije stalo, dok druga možda prolazi kroz stres, umor ili neku ličnu teškoću o kojoj ne govori.
Nedostatak razgovora ponekad može napraviti veću emocionalnu udaljenost nego sam nedostatak fizičke bliskosti.
Zato stručnjaci naglašavaju važnost poštovanja, pristanka, sigurnosti i otvorene komunikacije. Niko ne bi trebalo da osjeća pritisak da mora ispunjavati tuđa očekivanja.Bliskost ima smisla samo kada postoji međusobna želja, sigurnost i poštovanje granica.
Fizička aktivnost je samo jedan dio šire slike
Bliskost može predstavljati određeni oblik fizičke aktivnosti. Organizam tokom nje troši energiju, ubrzava se rad srca i uključuju različite mišićne grupe.
Kod žena se tokom vrhunca zadovoljstva mogu aktivirati i mišići karličnog dna. Ipak, to ne znači da takva aktivnost može zamijeniti redovno kretanje, ciljane vježbe ili zdrav način života.
Za očuvanje zdravlja mnogo je važnija ukupna životna rutina nego jedan pojedinačni oblik fizičke aktivnosti.
Redovno kretanje, kvalitetna ishrana, dovoljno sna, kontrola stresa i odgovarajuće zdravstvene kontrole imaju mnogo širu ulogu u očuvanju fizičkog i psihičkog zdravlja.
Zbog toga se bliskost ne treba posmatrati kao neka vrsta obaveznog zdravstvenog tretmana.
Kada problem zapravo nije u bliskosti?
U nekim slučajevima ono što osoba doživljava kao posljedicu nedostatka bliskosti zapravo može biti povezano s drugim problemima.
Dugotrajni stres, problemi na poslu, iscrpljenost, nesuglasice u porodici, promjene raspoloženja ili određene zdravstvene okolnosti mogu smanjiti potrebu za bliskošću.
Također, moguće je da se problem prvo pojavi u odnosu, a tek kasnije utiče na raspoloženje i želju za fizičkim kontaktom.
Ako osoba duže vrijeme osjeća tugu, napetost, probleme sa spavanjem ili izraženo nezadovoljstvo, korisno je sagledati širu sliku. Razgovor sa stručnom osobom može pomoći da se utvrdi šta je stvarni uzrok problema.
Neko može biti potpuno zadovoljan svojim životom bez takvog kontakta duže vrijeme. Druga osoba može osjećati da joj nedostaje važan dio partnerske povezanosti.Obje situacije mogu biti normalne dok god postoji lični izbor, međusobno poštovanje i osjećaj sigurnosti.
Pravi problem nije samo odsustvo bliskosti, nego situacija u kojoj osoba zbog toga pati, osjeća se zanemareno ili ne može slobodno razgovarati o svojim potrebama.Zato je mnogo korisnije razgovarati o emocijama, odnosu i kvalitetu života nego pokušavati pronaći univerzalnu formulu.
Bliskost je samo jedan dio partnerskog odnosa, ali za neke ljude predstavlja važan način pokazivanja nježnosti i povezanosti. Kada se taj dio života promijeni, najvažnije je razumjeti zbog čega se promjena dogodila i kako se obje osobe zbog nje osjećaju.Upravo ta ravnoteža između fizičke blizine, emocija i otvorenog razgovora može imati mnogo veći značaj za zadovoljstvo odnosom nego bilo kakva unaprijed određena „norma“.
