Čista i svježa posteljina važna je za ugodniji san, ali nije potrebno uvijek birati najvišu temperaturu kako bi se dobro oprala. Pravilna temperatura, dovoljno prostora u mašini i odgovarajuća količina deterdženta mogu napraviti veliku razliku u čistoći i trajnosti posteljine.
Mnogi ljudi i dalje smatraju da se čaršafi, jastučnice i navlake moraju prati na 60 ili čak 90 stepeni kako bi bili zaista čisti. Međutim, takav pristup nije uvijek potreban. Uobičajeno pranje može se u mnogim situacijama obaviti na nižoj temperaturi, posebno kada se posteljina redovno mijenja i kada etiketa proizvođača ne zahtijeva drugačiji tretman. Viša temperatura ne znači automatski i bolje pranje, a nepotrebno često pranje na veoma visokim temperaturama može skratiti vijek trajanja tkanine.
Tokom noći posteljina dolazi u kontakt s kožom, kosom i različitim česticama koje se prirodno oslobađaju s tijela. Na tkanini se mogu zadržavati znoj, tjelesna ulja, odbačene ćelije kože, prašina i različiti alergeni. Upravo zbog toga čaršafe i ostale dijelove posteljine treba redovno prati, čak i kada na prvi pogled izgledaju čisto.
U domaćinstvima se mogu pronaći i grinje, sitni organizmi koji koriste odbačene ćelije kože kao izvor hrane. Kod osjetljivih osoba njihovi alergeni mogu predstavljati problem. Ne mogu se potpuno ukloniti iz doma, ali redovno pranje posteljine i održavanje prostora mogu pomoći da se njihovo prisustvo drži pod kontrolom. Redovna promjena posteljine često je važnija od toga da se svaki put koristi ekstremno visoka temperatura.
Za većinu ljudi praktično pravilo jeste da se posteljina mijenja otprilike jednom sedmično. To je posebno korisno jer se na tkanini tokom nekoliko noći nakupljaju različite nečistoće. Ipak, potrebe nisu iste kod svih. Osobe koje se tokom noći više znoje, imaju izraženu osjetljivost na određene alergene ili u krevetu borave s kućnim ljubimcima mogu imati razlog da posteljinu mijenjaju češće.
Posebnu pažnju treba obratiti i nakon perioda bolesti. Kada osoba više dana provodi u krevetu, posteljina može zahtijevati raniju zamjenu. Nakon oporavka korisno je oprati čaršafe, jastučnice i navlake kako bi se uklonile nakupljene nečistoće.
Jastučnice se često zaprljaju brže od ostalog dijela posteljine jer su u neposrednom kontaktu s licem i kosom. Zbog toga ih neki ljudi mijenjaju češće nego čaršafe i navlake za jorgan. Ako želite jednostavno pravilo za održavanje, redovno mijenjanje jastučnica može biti jednako važno kao i pranje cijele posteljine.
Kada je riječ o temperaturi, 30 i 40 stepeni u mnogim slučajevima mogu biti sasvim odgovarajući za redovno pranje, posebno ako je posteljina normalno zaprljana i pere se dovoljno često. Niža temperatura može biti nježnija prema vlaknima i pomoći da materijal duže zadrži svoj izgled i oblik.
Temperatura od 60 stepeni može imati smisla u određenim situacijama, ali nije potrebno automatski koristiti taj program pri svakom pranju. Ako je posteljina jače zaprljana ili proizvođač preporučuje takav način pranja, viša temperatura može biti odgovarajući izbor. Ipak, uvijek treba pogledati deklaraciju na samoj posteljini.
Pranje na 90 stepeni danas je za većinu svakodnevnih situacija uglavnom nepotrebno. Tako visoka temperatura može biti zahtjevnija za tkaninu, posebno ako se koristi često. Kod pojedinih materijala može doći do skupljanja, promjene boje ili bržeg propadanja vlakana. Najbolja temperatura nije nužno najviša moguća, nego ona koja odgovara materijalu i stvarnom stepenu zaprljanosti.
Etiketa na posteljini zato ne bi trebala biti zanemarena. Pamuk, lan, mikrofibra i druge tkanine nemaju uvijek iste zahtjeve. Ako proizvođač navede određenu temperaturu ili program, preporučljivo je držati se tih uputa. Na taj način može se izbjeći oštećenje materijala koje nastaje zbog nepotrebno agresivnog pranja.
Još jedna česta greška nastaje kada se bubanj mašine pretrpa. Posteljina zauzima dosta prostora, naročito kada se peru veliki čaršafi i navlake. Ako se u bubanj nagura previše veša, komadi se mogu međusobno omotati i spriječiti da voda i deterdžent ravnomjerno prođu kroz tkaninu.
Mašini je potreban prostor da bi se posteljina mogla slobodno kretati tokom pranja. Zbog toga je bolje napraviti dvije ture nego pokušati sve oprati odjednom. Osim boljeg rezultata, time se smanjuje i nepotrebno opterećenje uređaja.
Izbor programa također zavisi od materijala. Neke savremene mašine imaju poseban program za posteljinu, pa ga je moguće koristiti kada odgovara vrsti tkanine. Ako takav program ne postoji, standardni ciklus može biti dovoljan uz pravilno podešavanje temperature i centrifuge.
Kod osjetljivijih materijala treba biti posebno pažljiv. Nije dobro namjerno birati „jači“ program samo zato što se čini da će tako veš biti čišći. Poštovanje uputa proizvođača jedan je od najjednostavnijih načina da posteljina duže ostane kvalitetna.
Mnogi također kombinuju posteljinu s peškirima kako bi uštedjeli vrijeme i broj pranja. Iako to na prvi pogled djeluje praktično, nije uvijek najbolja kombinacija. Peškiri su uglavnom deblji, teži i grublji, pa tokom pranja mogu stvarati više trenja.
Zbog toga je bolje posteljinu prati odvojeno ili zajedno s drugim komadima slične težine i materijala. Tako se smanjuje mogućnost da osjetljivije tkanine budu izložene nepotrebnom trenju i opterećenju. Posebno je to važno kod posteljine koja ima nježniju strukturu ili zahtijeva pažljivije održavanje.
Deterdžent je još jedna stavka na koju treba obratiti pažnju. Veća količina sredstva ne znači da će posteljina biti čistija. Naprotiv, previše deterdženta može ostati u vlaknima, posebno ako je mašina pretrpana ili ako program ne omogući dovoljno dobro ispiranje.
Kod pranja posteljine najbolje je koristiti količinu deterdženta koju preporučuje proizvođač, uzimajući u obzir količinu veša i tvrdoću vode. Nema potrebe pretjerivati samo zato što želimo da tkanina miriše intenzivnije ili da djeluje „čišće“.
Sredstva za uklanjanje mrlja također treba koristiti ciljano. Ako postoji konkretna mrlja, može se tretirati prema uputama proizvoda, ali nema potrebe stalno dodavati dodatna sredstva ako za njima nema potrebe.
Nakon pranja važan je i način sušenja. Mokru posteljinu ne bi trebalo dugo ostavljati zatvorenu u bubnju. Ako ostane u vlažnom prostoru, može dobiti neugodan miris i zahtijevati ponovno pranje.
Kada se izvadi iz mašine, najbolje ju je što prije raširiti kako bi zrak mogao doprijeti do cijele površine. Ako se koristi sušilica, potrebno je provjeriti da li materijal podnosi takav način sušenja. Neke tkanine mogu podnijeti više temperature, dok druge zahtijevaju nježniji program.
Dobro sušenje jednako je važno kao i pravilno pranje jer vlaga koja dugo ostane u tkanini može stvoriti neugodne mirise i pokvariti osjećaj svježine.
Ne treba zaboraviti ni samu mašinu za pranje veša. Čak i najbolja posteljina neće biti pravilno oprana ako se uređaj dugo ne održava. Ostaci deterdženta, omekšivača, prljavštine i vlage mogu se nakupljati u ladici, gumi oko vrata i drugim dijelovima.
Zato je korisno povremeno očistiti mašinu prema uputama proizvođača. Nakon pranja vrata i ladicu za deterdžent, kada je to moguće, treba ostaviti otvorenima kako bi se unutrašnjost osušila. Redovno održavanje može pomoći da se smanji nakupljanje ostataka i neprijatnih mirisa.
Za svakodnevno pranje temperatura od 30 do 40 stepeni često može biti dovoljna, dok 60 stepeni može biti izbor u situacijama kada je potrebno temeljitije pranje i kada materijal to dozvoljava.
Pranje na 90 stepeni nije nešto što treba koristiti po navici. Umjesto stalnog oslanjanja na najvišu temperaturu, mnogo je korisnije obratiti pažnju na deklaraciju, učestalost pranja, pravilno punjenje mašine i način sušenja.
Kada se sve ove navike spoje, posteljina može ostati svježa i ugodna, a istovremeno se može produžiti njen vijek trajanja. Dobra higijena ne znači nužno najvišu temperaturu – ključ je u pravilnoj kombinaciji učestalosti pranja, odgovarajućeg programa, količine deterdženta i pažljivog održavanja.
