S godinama se mijenjaju potrebe kože i način na koji tijelo reaguje na svakodnevnu higijenu. Zato je nakon 60. godine posebno važno obratiti pažnju i na dijelove tijela koje tokom tuširanja često preskočimo.
Higijena je jedna od osnovnih navika koje doprinose osjećaju čistoće, udobnosti i zdravlja. Ipak, mnogi ljudi tokom svakodnevnog tuširanja obraćaju pažnju uglavnom na veće površine tijela, dok pojedina mala i skrivena mjesta ostanu zanemarena. Upravo se na takvim područjima mogu zadržavati znoj, vlaga, odumrle ćelije kože, ostaci različitih nečistoća i mikroorganizmi koji prirodno žive na koži.
Posebno je važno znati da neugodan tjelesni miris ne znači automatski da neko ne vodi računa o higijeni. Promjene kože, pojačana suhoća, određeni lijekovi, način ishrane, znojenje i zdravstveno stanje mogu uticati na miris tijela, čak i kada osoba redovno održava higijenu.
Kako godine prolaze, koža često postaje tanja, osjetljivija i sklonija isušivanju. Zbog toga pretjerano korištenje jakih sapuna, veoma tople vode ili intenzivno trljanje može napraviti više štete nego koristi. Cilj svakodnevne higijene nije da se koža potpuno „odmašćuje“, već da se nježno očisti i nakon toga dobro osuši.
JEZIK ČESTO OSTANE ZABORAVLJEN
Mnogi ljudi redovno peru zube, ali prilikom održavanja oralne higijene zanemare jezik. Na njegovoj površini mogu se zadržavati sitni ostaci hrane i naslage, a u njima se mogu nakupljati bakterije koje doprinose neugodnom zadahu.
Ovaj problem može biti izraženiji kod starijih osoba, posebno kod onih koje imaju suha usta. Suhoća usne šupljine može biti povezana i sa određenim lijekovima, manjim unosom tečnosti ili drugim zdravstvenim okolnostima.
Čišćenje jezika ne mora biti agresivno. Dovoljno je jednom dnevno nježno preći preko njegove površine mekanom četkicom ili koristiti odgovarajući strugač. Važno je istovremeno nastaviti sa redovnim pranjem zuba i čišćenjem prostora između zuba.
Ako neugodan zadah traje uprkos dobroj oralnoj higijeni, uzrok ne mora biti samo na jeziku. Problem može biti povezan sa desnima, zubima, suhim ustima ili drugim zdravstvenim stanjima, pa je u takvoj situaciji korisno potražiti savjet stomatologa.
NOSNI PROLAZI TAKOĐER ZAHTIJEVAJU PAŽNJU
Nos ima važnu ulogu jer filtrira zrak koji udišemo. U njemu se prirodno zadržavaju prašina, sitne čestice i sluz, dok hladan zrak i grijane prostorije tokom zime mogu dodatno isušiti sluzokožu.
Zbog toga se kod nekih ljudi pojavljuju suhoća, osjećaj začepljenosti ili stvaranje krastica. U takvim okolnostima fiziološki rastvor može pomoći da se sluzokoža navlaži i da se smanji osjećaj neugode.
Ipak, sa čišćenjem nosa ne treba pretjerivati. Agresivno uklanjanje naslaga ili često korištenje različitih preparata bez potrebe može dodatno iziritirati osjetljivu sluzokožu.
Ako se javljaju učestala krvarenja, bol, dugotrajna začepljenost ili primjetne promjene čula mirisa, potrebno je razgovarati sa ljekarom, a po potrebi i specijalistom za bolesti uha, grla i nosa.
PAZUSI SU PODRUČJE GDJE SE LAKO ZADRŽAVA VLAGA
Znoj sam po sebi ne mora imati izražen neugodan miris. Karakterističan miris uglavnom nastaje kada mikroorganizmi koji se nalaze na koži razgrađuju određene sastojke znoja.
Pazusi su posebno pogodno područje za takve procese jer su topli i često vlažni. Zato je redovno pranje ovog dijela tijela jednostavna, ali važna higijenska navika.
Najčešće nije potrebno koristiti agresivna sredstva. Mlačna voda i blago sredstvo za pranje uglavnom su dovoljni, nakon čega kožu treba pažljivo osušiti.
Dobro sušenje pazuha nakon pranja jednako je važno kao i samo pranje, jer dugotrajna vlaga može pogodovati iritaciji kože.
Dezodoransi mogu pomoći u kontroli mirisa, dok proizvodi namijenjeni smanjenju znojenja imaju drugačiju svrhu. Međutim, nijedan proizvod ne bi trebao biti zamjena za osnovnu higijenu.
Kod pojave dugotrajnog crvenila, svraba, osipa, ranica ili bolnih promjena ne treba samo nastaviti koristiti mirisne proizvode. Takve promjene mogu ukazivati na iritaciju ili drugi problem kože koji zahtijeva odgovarajuću procjenu.
STOPALA SU TOKOM DANA POD POSEBNIM OPTEREĆENJEM
Stopala su gotovo cijeli dan zatvorena u obući i čarapama. Zbog toga se na njima prirodno zadržavaju toplota, znoj i vlaga, posebno ako obuća ne propušta dovoljno zraka.
Ako se stopala ne peru i ne suše pravilno, neugodan miris može postati izraženiji. Osim toga, vlažna sredina može pogodovati određenim promjenama kože.
Prilikom pranja važno je obratiti pažnju na prostor između prstiju. Nakon toga stopala treba temeljno osušiti, naročito upravo na tim mjestima.
Kod suhe kože može se koristiti hidratantna krema. Međutim, prostor između prstiju obično nije potrebno dodatno premazivati jer zadržavanje vlage tamo nije poželjno.
Starije osobe trebale bi povremeno pogledati kožu svojih stopala i obratiti pažnju na eventualne pukotine, ranice, promjene boje, žuljeve ili promjene na noktima.
Posebna pažnja potrebna je kod osoba koje imaju dijabetes ili probleme sa cirkulacijom, jer se manje povrede stopala kod njih mogu sporije zacjeljivati.
PUPAK JE MALO PODRUČJE KOJE SE LAKO PRESKOČI
Pupak je još jedno mjesto koje se tokom tuširanja često ne očisti dovoljno. Kod osoba sa dubljim pupkom mogu se zadržavati znoj, ostaci sapuna, odumrle ćelije kože i druge nečistoće.
Vremenom se zbog toga može pojaviti neugodan miris. U većini slučajeva nije potrebno koristiti nikakve posebne preparate. Dovoljno je nježno oprati pupak tokom tuširanja i potom ga dobro osušiti.
Nema potrebe za snažnim trljanjem ili korištenjem tvrdih predmeta. Jakim sredstvima za čišćenje takođe nije mjesto na osjetljivoj koži.
Ako se iz pupka pojavljuje sekret, ako su prisutni bol, otok, izraženo crvenilo ili neugodan miris koji ne nestaje nakon normalnog pranja, potrebno je potražiti savjet ljekara.
ZAŠTO SE TJELESNI MIRIS MIJENJA SA GODINAMA?
Promjena tjelesnog mirisa tokom života nije neobična. Organizam se mijenja, mijenjaju se koža i način znojenja, a na miris mogu uticati i ishrana, lijekovi, životne navike i određena zdravstvena stanja.
Zbog toga nije dobro svaki novi miris odmah povezivati sa nedovoljnom higijenom. Nekada osoba vodi odličnu brigu o sebi, ali se njen prirodni miris jednostavno promijenio.
Umjesto pretjeranog korištenja parfema i jakih dezodoransa, mnogo je korisnije održavati kožu čistom i suhom. Pretjerivanje sa preparatima može dodatno isušiti kožu, posebno kod starijih ljudi čija je koža već osjetljivija.
NAKON 60. GODINE HIGIJENA TREBA BITI NJEŽNA
Dobra higijena ne podrazumijeva veliki broj preparata niti dugo tuširanje. Najvažnije je biti redovan i nježan prema koži.
Mlača voda, blaga sredstva za pranje, pažljivo sušenje i redovno mijenjanje odjeće mogu biti sasvim dovoljni za svakodnevnu njegu. Kod veoma suhe kože nakon tuširanja može pomoći hidratantna krema.S druge strane, veoma topla voda i prečesto pranje mogu dodatno ukloniti prirodne masnoće kože i pojačati osjećaj zatezanja i suhoće.
Dobra higijena nije takmičenje u tome koliko će koža biti „škripavo čista“, već način da se održi ravnoteža između čistoće i zaštitne funkcije kože.
KADA NEUGODAN MIRIS ZAHTIJEVA DODATNU PAŽNJU?
Postoji razlika između uobičajenog tjelesnog mirisa i iznenadne promjene koju ranije nismo primjećivali.
Ako se neugodan miris pojavi naglo i prati ga osip, bol, ranica, sekret, otok ili neka druga neuobičajena promjena, nije dovoljno samo češće prati to područje. Uzrok može biti kožni problem, infekcija ili drugo zdravstveno stanje.
Slično važi i za uporan neugodan zadah, promjene na stopalima ili neobične promjene oko pupka. Takve simptome nije potrebno ignorisati, posebno ako traju duže vrijeme ili se pogoršavaju.
Starenje samo po sebi ne znači da osoba treba koristiti jača sredstva za čišćenje. Naprotiv, kako koža postaje osjetljivija, nježan pristup postaje još važniji.Briga o higijeni nakon 60. godine nije pokušaj skrivanja godina, već jednostavan način da se čovjek osjeća ugodnije i da lakše primijeti eventualne promjene na tijelu.
Jezik, nos, pazusi, stopala i pupak nisu jedina mjesta kojima treba posvetiti pažnju, ali su upravo područja koja se tokom svakodnevne rutine lako zanemare. Nekoliko dodatnih minuta tokom tuširanja može biti dovoljno da se ta mjesta očiste i dobro osuše.Najvažnije je pronaći mjeru. Kožu treba održavati čistom, ali je ne treba stalno ribati, isušivati jakim preparatima ili izlagati nepotrebnim hemikalijama.
Ako se pojave dugotrajan neugodan miris, bol, ranice, sekret, osip, otok ili druge neuobičajene promjene, najbolje je potražiti savjet zdravstvenog radnika umjesto pokušavanja da se problem riješi samo pojačanom higijenom.Njega tijela mijenja se zajedno sa godinama, ali osnovno pravilo ostaje isto – redovnost, nježnost i pažnja prema vlastitom tijelu mogu biti mnogo važniji od velikog broja proizvoda i komplikovanih rutina.
