Mnogi ljudi nakon napornog dana najradije sjednu ispred televizora i pogledaju film ili nekoliko epizoda omiljene serije. Međutim, ako se takva navika pretvori u sate gotovo potpunog mirovanja svakog dana, mogla bi biti povezana s većim rizikom od određenih zdravstvenih problema.
Televizija je odavno postala dio svakodnevnog života, posebno nakon dugog radnog dana kada ljudi žele odmoriti i nakratko zaboraviti na obaveze. Nekoliko desetina minuta uz omiljeni program samo po sebi ne mora predstavljati problem, ali mnogo više pažnje privlači pitanje šta se događa kada osoba svakodnevno provodi veliki dio slobodnog vremena sjedeći ispred ekrana.
Upravo se tom temom bavilo veliko istraživanje koje je analiziralo podatke više od 400.000 ljudi iz Velike Britanije. Istraživači su pokušali ispitati postoji li povezanost između vremena provedenog ispred ekrana i kasnijeg razvoja određenih zdravstvenih problema koji se odnose na mozak i nervni sistem.
Rezultati navedeni u istraživanju pokazali su da je veoma dugo svakodnevno gledanje televizije bilo povezano s većim rizikom od demencije, moždanog udara i Parkinsonove bolesti. Ipak, važno je naglasiti da ovakva povezanost sama po sebi ne dokazuje da televizija direktno izaziva navedena stanja.
Veliki broj ljudi svakodnevno provodi sate ispred ekrana
Istraživanje je obuhvatilo 407.792 osobe u dobi između 37 i 73 godine, a prosječna starost učesnika bila je oko 55,8 godina. Dio učesnika, njih približno 40.000, prošao je i snimanje mozga, što je istraživačima omogućilo dodatni uvid u podatke.
Tokom približno 13 godina praćenja zabilježeni su različiti zdravstveni ishodi. Prema podacima navedenim u izvornom tekstu, kod 5.227 osoba dijagnosticirana je demencija, dok je 6.822 osoba doživjelo moždani udar. Parkinsonova bolest zabilježena je kod 2.308 učesnika.
Istovremeno, veliki dio ispitanika svakodnevno je koristio različite ekrane. Oko 61 posto učesnika provodilo je između jednog i četiri sata dnevno uz ekrane. Prosječno vrijeme provedeno gledajući televiziju iznosilo je oko 2,7 sati dnevno, dok je korištenje računara trajalo oko 1,1 sat.
Ovi podaci pokazuju koliko je sjedenje uz ekrane postalo uobičajen dio svakodnevnog života. Međutim, istraživači su posebno obratili pažnju na razliku između ljudi koji su televiziju gledali kraće i onih koji su ispred nje provodili znatno više vremena.
Više sati televizije povezano s većim rizikom
Prema rezultatima navedenim u istraživanju, osobe koje su televiziju gledale između tri i pet sati dnevno imale su oko 15 posto veći rizik od razvoja demencije u poređenju s osobama koje su televiziju gledale sat vremena ili manje.
Još izraženija razlika zabilježena je kod ljudi koji su ispred televizora provodili više od pet sati svakog dana. Kod njih je, prema rezultatima studije, zabilježen 44 posto veći rizik od demencije, 12 posto veći rizik od moždanog udara i 28 posto veći rizik od Parkinsonove bolesti u odnosu na grupu s kraćim vremenom gledanja.
Najvažniji podatak nije da će osoba koja gleda televiziju nekoliko sati sigurno razviti neku od ovih bolesti, već da je duže vrijeme provedeno uz televiziju u ovoj studiji bilo statistički povezano s većim rizikom.
Takve rezultate treba pravilno razumjeti. Kada naučnici pronađu povezanost između dvije pojave, to ne znači automatski da je jedna pojava direktno izazvala drugu. Moguće je da između njih postoje i drugi faktori koji utiču na konačni rezultat.
Možda problem nije samo u televiziji
Jedno od važnih pitanja koje se postavlja jeste šta zapravo stoji iza ovakve povezanosti. Da li je problem sam televizijski sadržaj i dugo gledanje u ekran ili činjenica da osoba za to vrijeme uglavnom sjedi i ne kreće se?Upravo druga mogućnost privukla je pažnju istraživača.
Osoba koja pet ili više sati dnevno provede gledajući televiziju često istovremeno provodi veliki dio dana u sjedećem položaju. To znači manje hodanja, manje fizičke aktivnosti i manje vremena provedenog u drugim aktivnostima koje zahtijevaju kretanje ili mentalni angažman.
Zbog toga je moguće da važan dio problema predstavlja dugotrajna neaktivnost, a ne samo sam ekran televizora.U izvornom tekstu navodi se pretpostavka da dugotrajan sjedilački način života može biti povezan s procesima poput hronične upale i slabije cirkulacije krvi, što bi dugoročno moglo imati posljedice po zdravlje. Međutim, tačni mehanizmi ove povezanosti još nisu potpuno razjašnjeni.
To znači da nije dovoljno jednostavno zaključiti kako je televizija „oštetila mozak“. Potrebno je uzeti u obzir čitav način života osobe, uključujući fizičku aktivnost, prehranu, san, druge navike i postojeće zdravstvene faktore.
Nije isto gledati televiziju i koristiti računar
Zanimljiv dio istraživanja odnosi se i na različite vrste vremena provedenog pred ekranom. Učesnici su u prosjeku televiziju gledali znatno duže nego što su koristili računar.
To otvara pitanje da li različite aktivnosti pred ekranom mogu imati različite efekte. Gledanje televizije uglavnom je pasivna aktivnost, dok korištenje računara može uključivati čitanje, pisanje, učenje, komunikaciju, rješavanje problema i druge mentalno aktivnije zadatke.Zbog toga nije dovoljno sve vrijeme pred ekranom staviti u istu kategoriju.Važnije od samog broja sati može biti i ono što osoba radi tokom tog vremena, kao i šta radi ostatak dana.
Neko može provesti određeno vrijeme gledajući program, ali istovremeno redovno šetati, baviti se fizičkom aktivnošću, družiti se i imati kvalitetan san. Druga osoba može veći dio dana provesti sjedeći, bez kretanja i uz malo drugih aktivnosti. Iako obje koriste televiziju, njihov ukupni način života može biti potpuno drugačiji.
Kako smanjiti vrijeme sjedenja?
Ako osoba primijeti da svakodnevno provodi mnogo sati ispred televizora, nije potrebno praviti nagle promjene. Već male navike mogu pomoći da se vrijeme provedeno u potpunoj neaktivnosti prekine.
Umjesto nekoliko sati neprekidnog sjedenja, moguće je ustati tokom pauze, prošetati po kući, protegnuti se ili obaviti neku jednostavnu aktivnost. Još korisnije može biti uvođenje redovne šetnje ili druge fizičke aktivnosti u svakodnevni raspored.
Važno je i da televizija ne postane zamjena za druge aktivnosti. Čitanje, razgovor s porodicom i prijateljima, boravak na otvorenom, hobiji i mentalno aktivne aktivnosti također mogu biti dio kvalitetnog svakodnevnog života.Cilj nije nužno potpuno izbaciti televiziju, već pronaći ravnotežu između odmora, kretanja i drugih aktivnosti.
Demencija nije posljedica jedne navikeDemencija je složen zdravstveni problem na čiji razvoj može utjecati veliki broj faktora. Zbog toga nije ispravno jednu naviku predstaviti kao jedini uzrok.
Istraživanja poput ovog mogu pomoći naučnicima da bolje razumiju moguće faktore rizika, ali ona ne znače da će svaka osoba koja provede više sati uz televiziju razviti demenciju.Na zdravlje mozga tokom života mogu utjecati različiti faktori, uključujući dob, genetiku, zdravstveno stanje, fizičku aktivnost i druge životne navike.
Zbog toga rezultate ovakvih istraživanja treba posmatrati kao upozorenje da vrijedi voditi računa o ukupnom načinu života, a ne kao razlog za strah.Jedna od najjednostavnijih poruka ovog istraživanja jeste da dugotrajno sjedenje ne bi trebalo postati dominantan dio svakodnevnog života.Televizija može biti način odmora i razonode, ali je korisno povremeno
