Bolovi i oticanje zglobova ponekad mogu biti povezani s onim što svakodnevno jedemo i pijemo. Određene namirnice mogu povećati nivo mokraćne kiseline u organizmu, zbog čega je važno obratiti pažnju na ishranu i navike koje mogu uticati na zdravlje zglobova.
Mnogi ljudi o zdravlju zglobova počnu ozbiljnije razmišljati tek kada se pojave prvi problemi. Bol u stopalu, neugodan osjećaj u prstima, oticanje ili iznenadna osjetljivost zgloba često se pripisuju umoru, fizičkom naporu ili prirodnim promjenama koje dolaze s godinama. Međutim, iza ovakvih tegoba ponekad se krije povišena koncentracija mokraćne kiseline u krvi, koja kod određenih osoba može dovesti do razvoja gihta.
Ishrana ima važnu ulogu u kontroli mokraćne kiseline, a neke namirnice mogu dodatno otežati održavanje njenih vrijednosti u poželjnim granicama. Posebno se izdvajaju pojedine vrste mesa, iznutrice, određeni morski plodovi, alkoholna pića i zaslađeni napici. Ipak, važno je razumjeti da nije svaka namirnica koja sadrži određene supstance automatski štetna, niti se problem može riješiti samo promjenom jelovnika.
Šta je mokraćna kiselina i zašto njen nivo raste?
Mokraćna kiselina nastaje tokom prirodnih procesa u organizmu, odnosno razgradnjom supstanci poznatih kao purini. One se nalaze u ćelijama ljudskog tijela, ali se u organizam unose i putem hrane koju svakodnevno konzumiramo.
U normalnim okolnostima tijelo uspijeva održavati ravnotežu tako što se mokraćna kiselina izbacuje, najvećim dijelom putem bubrega. Međutim, kada organizam proizvodi previše ove supstance ili je bubrezi ne uspijevaju dovoljno efikasno ukloniti, njena koncentracija u krvi može porasti.
Važno je naglasiti da povišene vrijednosti ne znače automatski da osoba ima giht. Neki ljudi mogu godinama imati povećanu mokraćnu kiselinu, a da pritom nemaju nikakve tegobe. Problem nastaje kada se u organizmu počnu stvarati kristali urata koji se mogu nakupljati u zglobovima i izazvati upalnu reakciju.
Tada se mogu pojaviti iznenadni bolovi, oticanje, crvenilo i izražena osjetljivost zahvaćenog područja. Kod pojedinih osoba tegobe se javljaju iznenada, često tokom noći, a mogu biti toliko neugodne da otežavaju normalno kretanje.
Na pojavu ovog problema ne utiče samo ishrana. Nasljedni faktori, funkcija bubrega, određena zdravstvena stanja i pojedini lijekovi također mogu imati značajnu ulogu.
Crveno meso treba konzumirati umjereno
Jedna od prvih grupa namirnica na koju bi trebalo obratiti pažnju jeste crveno meso. Govedina, svinjetina i janjetina sadrže purine, a njihovom razgradnjom nastaje mokraćna kiselina.
To ne znači da svaka porcija mesa predstavlja opasnost, ali redovno konzumiranje velikih količina može biti nepovoljno za osobe koje već imaju problema s njenim izlučivanjem.
Posebno je važno obratiti pažnju na svakodnevne prehrambene navike. Ljudi koji često jedu velike porcije mesa, roštilj i različite suhomesnate proizvode mogu imati veći unos purina nego što je poželjno za njihovo zdravstveno stanje.
Kobasice, slanina i druge mesne prerađevine dodatno mogu sadržavati velike količine soli i zasićenih masti. Njihovo ograničavanje zato može biti korisno ne samo za osobe koje imaju problema s mokraćnom kiselinom nego i za opće zdravlje.
Piletina i puretina mogu predstavljati alternativu crvenom mesu, ali ni ove vrste mesa nisu potpuno bez purina. Zbog toga je najvažnije održavati raznovrsnost u ishrani i ne pretjerivati s količinama.
Pojedine vrste ribe i morski plodovi također zahtijevaju pažnju
Riba se često preporučuje kao dio zdrave ishrane, ali osobe koje imaju giht trebale bi obratiti pažnju na izbor pojedinih vrsta.
Sardine, inćuni, haringa i skuša sadrže veće količine purina. Njihovo često konzumiranje kod osoba koje imaju ponavljane napade gihta može dodatno otežati kontrolu mokraćne kiseline.
Slična pažnja potrebna je i kod određenih morskih plodova. Dagnje, školjke i pojedine vrste rakova također mogu sadržavati značajne količine purina.
Ipak, nije opravdano zaključiti da ribu treba potpuno izbaciti iz jelovnika. Ona sadrži vrijedne hranjive materije, proteine i korisne masne kiseline, zbog čega je važno pronaći odgovarajuću mjeru.
Kod osoba koje već imaju dijagnosticiran giht izbor i količinu ovih namirnica najbolje je uskladiti s preporukama ljekara ili nutricioniste.
Alkohol može dodatno otežati kontrolu mokraćne kiseline
Alkoholna pića predstavljaju još jedan važan faktor na koji bi trebalo obratiti pažnju. Njihova konzumacija može uticati na metabolizam mokraćne kiseline, ali i na način na koji je organizam izbacuje.
Posebno se često spominje pivo, koje je povezano s većim rizikom od pojave gihta. Osim alkohola, ono može sadržavati i purine koji dodatno doprinose povećanju mokraćne kiseline.
Neki ljudi smatraju da je dovoljno pivo zamijeniti vinom, ali ni to nije univerzalno rješenje. I druga alkoholna pića mogu predstavljati problem, posebno kada se konzumiraju često ili u većim količinama.
Osobama koje već imaju dijagnosticiran giht obično se savjetuje ograničavanje alkohola, a tokom akutnog napada njegovo izbjegavanje.
Ograničavanje alkohola jedna je od važnih promjena koje mogu pomoći u smanjenju rizika od novih napada.
Zaslađeni sokovi i gazirana pića često se zanemaruju
Kada se govori o mokraćnoj kiselini, većina ljudi prvo pomisli na meso i alkohol. Međutim, postoji još jedna grupa proizvoda koja može imati nepovoljan uticaj, a to su zaslađena pića.
Gazirani sokovi, energetski napici i industrijski voćni napici često sadrže velike količine dodatog šećera. Posebno je važna fruktoza, koja se u organizmu obrađuje na način koji može doprinijeti povećanom stvaranju mokraćne kiseline.
Redovno konzumiranje velikih količina ovakvih napitaka povezano je i s povećanjem tjelesne mase i određenim metaboličkim problemima.
Zbog toga je obična voda često najbolji svakodnevni izbor. Oni kojima obična voda nije posebno privlačna mogu dodati krišku limuna ili odabrati nezaslađeni čaj.
Nije potrebno kupovati skupe posebne napitke ili preparate kako bi se napravila pozitivna promjena. Smanjenje količine zaslađenih pića već može predstavljati koristan korak.
Iznutrice su među namirnicama s najvećim sadržajem purina
Jetra, bubrezi i druge iznutrice posebno su bogate purinima. Iako neke od ovih namirnica sadrže željezo, vitamine i druge hranjive materije, osobama koje imaju giht uglavnom se savjetuje da ih izbjegavaju ili značajno ograniče.
U našoj tradicionalnoj kuhinji iznutrice se koriste za pripremu različitih jela, a često su dio porodičnih ručkova i posebnih prilika. Međutim, kod osoba koje imaju ponavljane napade gihta važno je razmotriti koliko često se nalaze na jelovniku.
Suhomesnati proizvodi također zaslužuju posebnu pažnju. Osim purina, mogu sadržavati mnogo soli, što nije povoljno za osobe koje imaju povišen krvni pritisak ili određene probleme s bubrezima.
Zbog toga se preporučuje smanjivanje njihove konzumacije i češće biranje raznovrsnih namirnica koje organizmu osiguravaju potrebne hranjive materije.
Ne treba izbacivati špinat, grašak i gljive
Jedna od najčešćih zabuna odnosi se na povrće koje prirodno sadrži purine. Na različitim spiskovima namirnica koje navodno treba izbjegavati često se pojavljuju špinat, šparoge, grašak i gljive.
Međutim, važno je napraviti razliku između purina iz biljnih i životinjskih izvora. Dosadašnji nalazi ne pokazuju da povrće bogatije purinima povećava rizik od gihta na isti način kao pojedine vrste mesa i morski plodovi.
Zbog toga nema potrebe da osobe koje imaju povišenu mokraćnu kiselinu bez razloga izbacuju špinat, grašak, šparoge i druge vrste povrća.
Naprotiv, povrće je važan dio uravnotežene ishrane jer osigurava vlakna, vitamine i minerale. Grah, leća, slanutak i tofu također mogu biti korisni izvori biljnih proteina i zamjena za dio mesnih obroka.
Iako pojedine biljne namirnice sadrže purine, njihov uticaj ne treba automatski poistovjećivati s uticajem iznutrica ili velikih količina crvenog mesa.
Kako prepoznati simptome gihta?
Giht se često javlja iznenada, a jedan od najpoznatijih znakova jeste snažna bol u zglobu nožnog palca. Ipak, bolest ne mora uvijek zahvatiti samo taj dio tijela.
Može se pojaviti i u gležnjevima, koljenima, šakama i drugim zglobovima. Zahvaćeno područje obično postaje otečeno, crveno i toplo, a dodir može izazvati izrazitu nelagodu.
Kod nekih osoba napad počinje tokom noći, zbog čega se probude s osjećajem iznenadne boli i oticanja.
Ipak, nije svaki bol u zglobovima znak gihta. Slične simptome mogu izazvati povrede, druge upalne bolesti, ali i infekcije.
Ako se prvi put pojave iznenadna jaka bol, oticanje i toplina u zglobu, potrebno je potražiti medicinsku pomoć. Posebno je važno ne odgađati pregled ako se uz ove simptome pojavi i povišena temperatura.
Također, sama povišena vrijednost mokraćne kiseline u krvi nije uvijek dovoljna da bi se potvrdila ili isključila dijagnoza gihta. Ljekar će uzeti u obzir simptome, zdravstvenu historiju i potrebne nalaze.
Koje svakodnevne navike mogu pomoći?
Osim pravilnog izbora hrane, važno je obratiti pažnju i na svakodnevne navike. Jedna od njih jeste odgovarajući unos tečnosti. Voda podržava normalan rad bubrega i njihovu funkciju u izlučivanju otpadnih materija.
Ipak, osobe koje zbog bolesti srca ili bubrega imaju ograničen unos tečnosti trebaju se pridržavati preporuka svog ljekara i ne povećavati samostalno količinu vode.
Održavanje zdrave tjelesne mase također može biti korisno. Kod osoba koje imaju višak kilograma postepeno smanjenje tjelesne mase može pomoći u kontroli mokraćne kiseline. Međutim, nagle dijete i ekstremno ograničavanje hrane nisu dobar izbor.
Trešnje se često spominju kao voće koje bi moglo imati povoljan uticaj kod osoba s gihtom. Pojedina istraživanja ukazuju na moguću korist, ali važno je naglasiti da trešnje nisu lijek i ne mogu zamijeniti medicinsku terapiju.
Slično važi i za vitamin C. Najbolje ga je unositi kroz raznovrsnu ishranu, dok dodatke prehrani ne treba uvoditi samostalno s namjerom liječenja gihta.
Redovna fizička aktivnost može pomoći u održavanju općeg zdravlja i tjelesne mase. Međutim, tokom akutnog napada bolni zglob ne treba dodatno opterećivati.
Ishrana je važna, ali ponekad nije dovoljna
Jedna od najvažnijih stvari koju treba razumjeti jeste da se giht ne može uvijek kontrolisati samo promjenom prehrambenih navika. Kod osoba koje imaju ponavljane napade, komplikacije ili oštećenja zglobova mogu biti potrebni lijekovi koji dugoročno snižavaju koncentraciju mokraćne kiseline.
Odluku o terapiji donosi ljekar na osnovu zdravstvenog stanja i rezultata pregleda. Osobe kojima je propisana terapija ne bi trebale samostalno prekidati uzimanje lijekova kada bolovi prestanu.
Odsustvo simptoma ne znači nužno da je mokraćna kiselina pod kontrolom i da više ne postoji rizik od novih napada.
Najbolji pristup podrazumijeva kombinaciju odgovarajuće ishrane, redovnih kontrola i liječenja kada je potrebno. Manje alkohola, manje zaslađenih pića, umjereniji unos crvenog mesa i izbjegavanje iznutrica mogu predstavljati korisne korake.
